O nama

O NAMA

FRANJEVAČKA CRKVA I SAMOSTAN NOVI SAD

 

O zamisli da se u Novi Sad dosele franjevci, imamo pismenu potvrdu iz jeseni 1941. godine, a 27. prosinca iste godine, definitorij Provincije sv. Ivana Kapistrana službeno stavlja na dnevni red dolazak franjevaca u Novi Sad.

Tijekom 1942. godine, tri franjevca Provincije sv. Ivana Kapistrana u ovom kraju vrše dušobrižničku službu. Među njima je i o. Krizostom Körösztös. O. Krizostom se ozbiljno bavio mišlju o utemeljenju franjevačke kuće. Premda nije jasno gdje – u Topoli ili Novom Sadu –, o. Krizostom se opredijeljuje za Novi Sad, jer je „s više strana izražena želja, i od svećenstva… i od svjetovnjaka, da se franjevci nastane u Novom Sadu.”

Iz zapisnika sa sastanka definitorija održanog 6. listopada 1942., saznajemo da je riješeno i pitanje zgrade. Matthias Lech, župnik iz Gajdobre, poklonio je franjevcima kuću.

Na sjednici definitorija 28. siječnja 1943., planirano je službeno useljenje za 2. veljače na Svijećnicu. Toga dana Stjepan Uzdoczy Zadravecz vojni biskup, koji je bio član iste franjevačke provincije, posvetio je franjevcima njihovu prvu novosadsku kapelu.

Bez obzira što novosadski franjevci nikada nisu imali župu u gradu, i što je crkva  mala, gravitacija prema njoj uvijek je bila velika. Vjernici su ovdje nalazili svoj duhovni centar, malu duhovnu oazu. Duhovni su pastiri uvijek pridavali veliko značenje naviještanju Božije riječi. Među svećenicima ove kuće nalazimo i dva mučenika: o. Krizostom Körösztös i o. Kristóf Kovács postali su mučenicima komunističkog sistema.

Radna zauzetost franjevaca u Crkvi nije se odnosila isključivo na pastvu. U početku su radili i u školi kao katehete i u bolnici. Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina organizirali su pučke misije u raznim mjestima Bačke i Banata, a organizirali su i hodočašća u zemlji i inozemstvu.

Za vrijeme rata u okviru tjednih klečanja, ovdje su molili za mir pastiri i stado, tražili su zagovor sv. Antuna padovanskog, ali jednako blisko je bilo i štovanje Djevice Marije. Poslije rata naročito je bilo izraženo štovanje Gospe Lurdske, a posebno na večernjicama u svibnju i listopadu. Kruničarsko društvo i dalje svjedoči da se štovanje Marije ne svodi isključivo na večernje pobožnosti.

Izgradnju duhovne crkve u vjernicima pomaže vjeronauk za djecu, tjedni biblijski seminari, biblijske večeri za odrasle, priprema djece i odraslih za primanje sakramenata, kao i tječajevi hebrejskog i talijanskog.

Pastoralni i kulturni centar samostana svojim programom kao i iznajmljivanjem prostorija, stoji na raspolaganju vjernicima i ostalim interesentima.

Za franjevački je samostan karakteristično da se osamdesetih godina uključuje u kulturni život, kao i zalaganje za katoličku štampu. 1982. o. Karolj Harmath osniva izdavačko poduzeće Agape, koje kasnije proširuje i tiskarom. Do 1991. godine pravno radi kao sekcija za mađarska izdanja zagrebačke Kršćanske sadašnjosti, a od te godine kao privatna firma.

Krajem 80-tih godina, o. Tadej Vojnović sastavlja u povijesti prvu biblijsku konkordanciju na hrvatskom, koja izlazi iz tiska 1991. godine. Osim toga pokreće časopis za upoznavanje i proučavanje Svetog pisma Biblija danas.

Red svetih misa u našoj crkvi

Ponedjeljak: u 18 sati, na mađarskom

Utorak: u 18 sati, na hrvatskom

Srijeda: u 18 sati, na mađarskom

Četvrtak: u 18 sati, na hrvatskom

Petak: u 18 sati, na mađarskom

Subota: nedjeljna misa:

  • u 18 sati, na mađarskom
  • u 19 sati, na hrvatskom

Nedjelja:

  • u 08:30, na hrvatskom
  • u 10:15, na mađarskom

Na zapovjedane blagdane preko tjedna

  • u 18 sati, na mađarskom jeziku
  • u 19 sati, na hrvatskom jeziku

Na svetkovine

prema nedjeljnom oglasu

Homilije/Razmatranja pod misom

svaki dan (i blagdanom i radnim danom)

Prilika za svetu ispovjed

Prije svake mise.
Na zahtjev, po dogovoru u bilo koje vrijeme.

Duhovni razgovor

Na zahtjev i po dogovoru u bilo koje vrijeme.

Vjeronauk za polaznike osnovne škole

Subotom od 10 sati.